Murad Hoffman:Obnova islama ce doci sa zapada
Svjesno ili nesvjesno pali smo u klopku centralizacije prilikom čega nismo mogli zamisliti islam osim onog arapskog shvatanja, kojeg ponekad zaklonjaju pojedini istočnjački običaji. Zaboravili smo da je islam posljednja Božja objava koju ne treba centralizirati ili ograničavati na određeni geografski predio ili civilizacijsku skupinu, pa makar to bila Mekka, kolijevka objave.
Zaboravili smo da iako arapski svijet prednjači u nošenju islamske misije da je on nesmije prisvojiti. Zaboravili smo da postoje različita mišljenja i idžtihadi izvan arapske regije, posebno u sadašnjem vremenskom momentu periodu kada većina svijeta ne poznaje arapski jezik.
Sve ovo mi pade na um kada sam se sastao sa muslimanskim njemačkim misliocem Muradom Hoffmanom u Bahrejnu, što je bila prilika da mu na ovu temu postavim nekoliko pitanja.
Murad Hoffman je rođen 6. jula 1931.godine. Nije ga potrebno dugo predstavljati obzirom da je bio ambasador Njemačke i da je proveo više od 30 godina na diplomatskom polju, od čega je najveći dio tog perioda proveo u islamskim zemljama gdje se i upoznao sa islamom sve dok ga nije i prigrlio 1980. godine. Njegovo primanje islama bio je svjetski popraćen događaj.
Pored svog diplomatskog angazmana Hoffman je dao svoj udio u gradnji islamske misli počevši sa njegovim čuvenim djelom “Put u Mekku” pa do njegovih ostalih pisanih djela koja su izazvala mnoge rasprave u Evropi i islamskom svijetu, kao što su djela: “Islam kao alternativa”, “Islam 2000” i “Memoari njemačkog muslimana”.
Sa njim smo govorili o nekoliko pitanja vezanih za misao i islamsko pravo van arapske centralizacije kojoj nedostaje svjetski pogled koji se poklapa sa islamskom završnom misijom. Tom pravu nedostaje misaono pravni produkt sa zapada jer se on prvenstveno oslanja na onaj dolazeći sa istoka. Nedostaje mu ispravno razumijevanje poziva za obnovu vjerskog obraćanja. Isto tako njegova nepovezanost sa zadnjim svjetskim dostignućima i njihovom uticajima na islam.
Možda su Hoffmanovi odgovori kratki ili nedovoljno opširni, ali su bitni zbog konteksta o kojem govori. Ovi odgovori otvaraju pitanja koja zaslužuju da se raspravlja o njima, a ne da ih prihvatimo kao konačne odgovore. Ovo su dijelovi intervjua kojeg sam otpočeo pitanjem kojeg nalaže ustaljeni običaj nakon 11. septembra nakon čega se svijet i historija dijele na “prije i poslije septembra”.
Vjersko obraćanje i 11.septembar
Pitanje:Izgleda da razgovor počinje i možda završava sa velikim događajem ili septembarskim dešavanjima. Pojedinci smatraju 11. septembar krajem islamskog tradicionalnog obraćanja masama i poziva ka uspostavi novog načina obraćanja. Šta vi o tome mislite? Da li se slažete sa podjelom islamskog obraćanja na dva perioda: prije i poslije septembra?
Odgovor: Ne vjerujem i ne mislim da su septembarska događanja toliko opasna ili važna za čovječanstvo. Oni nisu poput ostalih važnih događaja, bar za amerikance, kao što je bombardovanje japanaca luke Pearl Harbour u Drugom svjetskom ratu…Ovi događaji nisu previše važni, ali su važni. Jedanaesti septembar će postati svjetski dan a zatim će se stvari vratiti u svoj normalan tok. To je kriza koja će se prevazići. Smatram da su ti događaji bili u korist islama i da će uopće koristiti interesu islama. Dokaz za to je da ljudi pokušavaju da razumiju islam, trudeći se da ga istražuju i razume. Npr. za jednu godinu je prodato 40 000 primjeraka prevoda značenja Kur’ana kojeg sam lično pregledao na njemačkom jeziku. To je ogroman broj koji pokazuje da se veliki događaji i udari na kraju ujedinjuju islam i muslimane.
Pitanje: Ali su ti događaji ostavili duboke tragove na islamsku misao i obraćanje i na samu sliku islama, posebno uz američke pritiske i sve jače napade na islam. Kako vi vidite ovaj uticaj, te da li smatrate da su njegovi rezultati pozitivni ili negativni?
Odgovor:Ja se ustvari suočavam sa ovim tragovima i naravno nailazim na velike sumnje makar bio od onih muslimana koji se pridržavaju zakona, pravila i sistema država u kojima žive. Opće poznata stvar je da je svaki musliman terorista ili pasivna teroristička grupa! Drugim riječima, ti kao musliman uvjek predstavljaš opasnost. Tako kada putuješ recimo u Ameriku oni se drugačije ponašaju prema tebi: zaustavljaju te na aerodromu i iščekuješ svoje torbe nekoliko sati.
Ali ja želim da govorim o jednoj pozitivnoj stvari koja se desila neposredno nakon tih napada. Na konferenciji ISNA za muslimane Sjeverne Amerike sakupilo se oko 42 hiljade muslimana koji su došli iz svih krajeva Sjeverne Amerike i sastali se u Washingtonu. Većina njih su bili mladići i djevojke koje su bile islamski propisno obučene. Jedan ovakav postupak, po mom mišljenju, je pozitivan odgovor koji podrazumjeva da nema skrivanja, nego treba dokazati svoje postojanje i naglasiti svoj stav.
Pitanje: Kakva je Vaša ocjena islamskog obraćanja kojeg zastupaju muslimani unutar i izvan islamskog svijeta uopće naspram zapada i nemuslimana tokom prethodnog perioda?
Odgovor: Smatram da je uslov plodnosti jedne misije da ne bude centralizirana nego mora da biti prilagođena okolini u kojoj se provodi. Dokaz toga je kada nekome govoriš o islamu na stranom jeziku on će te smatrati stranim i tako se prema tebi ponašati. Nemože se islamsko-indijska misija širiti u Njemačkoj. Često nam stižu knjige iz Pakistana i Indije na engleskom jeziku čije su korice nekvalitetne, tekst nejasan i prepun grešaka a papir jako lošeg kvaliteta. Te stvari udaljavaju ljude od čitanja tih knjiga...Ovo je osnovna slaba tačka u islamskom obraćanju Zapadu. Radi toga misija ne treba biti uvozna nego mora imati domaće osnove, mora biti predstavljena jezikom ljudi kojima je namjenjena. Način izlaganja te misije mora odgovarati kulturi i običaju ljudi kojima je namjenjena da bi mogla dati što veće rezultate.
Islamsko obraćanje i ljudske vrijednosti
Pitanje: Islamsko misionarstvo se ne zaustavlja na obnovi načina obraćanja, a svakoga dana je sve više konferencija, simpozija i američko-svjetskih zahtjeva muslimanima da promjene način izlaganja ....Kako Vi gledate na sve to? Kako bi se trebalo obnoviti to iznošenje islama?
Odgovor: Smatram da se obnova treba desiti ponovnim kontinuiranim izučavanjem Kur'ana od strane novih generacija da bi ga primjenili na novonastala pitanja. Smatram da svaka generacija koja naslijedi prethodnu treba da ponovno prihvati islam, tj. da ga ponovo izučaje i ponovo razumije. Njemački popularni pjesnik Goethe je izrekao jednu mudrost koja glasi: moraš zaslužiti svoje naslijeđe da bi ga posjedovao, tj. nije dovoljno da naslijediš islam, nego je neophodno da ga zaslužno dobiješ.
Pitanje: Kao muslimanski zapadni mislilac koji vjeruje u islam a živi na zapadu van okvira islamskog svijeta, kako gledate na stav koji smatra da je islamski pravni i idejni produkt bio i ostao jako slab u odnosu na svijet i čovječanstvo?
Odgovor: Potpuno se slažem sa vama da bi to trebao da bude idealni i zamišljeni zaokret. Islam je vjera za sve narode, radi čega njegovo izlaganje mora biti svjetsko i sveobuhvatno za svakoga. Ako govorimo o prezentovanju islama na zapadu i ako bi htjeli da sarađujemo sa Zapadom treba da poznajemo istovjetno Istok i Zapad. Nije dovoljno da poznaješ samo stvari vezane za njihovu civilizacijsku pozadinu, jer da bi širio islam na Zapadu treba da poznaješ Zapad i zapadnjake i kršćansku vjeru. Sve to pomaže da razumiješ ovaj Zapad da bi se mogao ophoditi sa njim. Lično dosta pazim na ova pitanja u svojim pisanim djelima, jer živim sa svima: sa Istokom i Zapadom zajedno i mogu da ih predstavim jedne drugima.
Pitanje: Ovaj način obraćanja je pasivan spram problema i tema vezanih za čovječanstvo i svjetske probleme. Npr. svjetski pokret protiv globalizacije i nadmoći koji prevagnjuje na stranu slabih i ugroženih iako ima zajedničkih stvari sa mnogim islamskim pogledima i ciljevima zašto muslimani ne uzimaju prisustva u ovakvim aktivnostima i šta je razlog toga? Po Vašem mišljenju, kako se može izgraditi islamsko svjetsko obraćanje koje obuhvata ovakve svjetske humanitarne pokrete ili nalazi sa njima zajedničke stvari?
Odgovor: Ovo je tačno i ova zapažanja su ispravna. Postoje humanitarni pravci koji zaslužuju da se sa njima ophodimo i da dijelimo sa njima isto interesovanje. Izraelska politika protiv Palestinaca i neograničena američka podrška istoj izazivaju kritiku i prezir Evrope gdje postoje pokreti na svjetskoj razini koji im se suprotstavljaju. Po ovim pitanjima postoji sramotno odsustvo muslimana, jer nikada nismo čuli da muslimani uzimaju učešća ili aktivnosti protiv narušavanja ljudskih prava u Ruandi, Latinskoj Americi ili slično. Čak po pitanjima koja se tiču svih muslimana nema muslimanskog učešća u ovim pokretima, kao što je pitanje Čečenije, Kašmira ili Palestine. Čak npr. po pitanju Bosne gdje se na kraju muslimani nisu umiješali nego su to uradili Evropljani i Amerikanci, te poput slučaja na Kosovu. Smatram da to nije usko povezano sa pravnim ili idejnim pitanjem, nego sa samim muslimanima i onim što trpe pod tiranskim i diktatorskim režimima.
Pitanje: Postoji drugi problem kada govorimo o muslimanskoj egzistenciji na zapadu obzirom da su oni tamo već pola stoljeća a vidno je da nisu uspjeli da osnuju zasebnu islamsku misao ili islamsko pravo koje se odnosi na njihovu egzistenciju. Još uvijek muslimani na zapadu žive od produkta inovacije i izrade nastale od istočnjačkog islamskog svijeta. Šta je razlog toga? Kada ćemo moći da govorimo o zasebnoj zapadno-muslimanskoj misli, fikhu i kulturi koja se bavi njihovom prolematikom?
Odgovor: Ja ne mislim da je tako i ne dijelim mišljenje da ne postoji zasebna islamska misao ili pravo. Naprotiv, trenutno postoji veći islamsko misaono pravni produkt na zapadu nego na istoku. Npr. knjige koje govore o islamu na engleskom jeziku se više štampaju nego one na arapskom. Na zapadu postoje ogromni islamski centri kojima upravljaju veliki islamski mislioci i pravnici koji ulažu maksimalan trud u služenju islamskog prava i misli. Tako u Washingtonu ima Taha el-Ulvani, u Londonu Zeki el-Bedevi...itd. ovo kažem iz iskustva, jer odnedavno radim na pregledavanju knjiga koje se pišu o islamu na zapadu što od mene iziskiva dosta čitanja. Ovo bi značilo da svakodnevno čitam mnogo djela koja govore o islamu i pregledam desetine ovakvih knjiga. Želim da napomenem da muslimanski mislioci na zapadu rade i pišu bez cenzure i sprečavanja. Njihova djela su, po mom mišljenju, osnova za unapređenje islama i određivanje njegovih znamenja. Očekujem da će američki i evropski muslimani postati vođe civilizacijske obnove na istoku. Da bi potvrdio svoje riječi navešću vam i primjer. Izdavačka kuća El-Ubejkan koja je odgovorna za štampu i distribuciju mojih djela u Saudijskoj Arabiji mi je prije tri godine poslala poziv da održim predavanje. Nakon održanog predavanja čak je 800 studenata kupilo 1500 primjeraka mojih djela (Islam kao alternativa i Put u Mekku). Ovim hoću da kažem da ne samo da nema sustezanja nego postoji ogromna želja za čitanjem islamskih misaonih djela sa zapada. Ova pojava dobiva na svojoj težini obzirom da se ovaj čin desio od studenata i pripadnika vehabijskog pokreta u Saudijskoj Arabiji. Drugi primjer je prevod značenja Kur'ana od Muhammeda Asada koji je postao najpoznatiji i najbrojniji prevod značenja Kur'ana na svijetu.
Pitanje: Još uvijek je osnovni oslonac islamskih pravnih i misaonih djela na zapadu istočnjačka djela, pa makar konačna obrada bila na zapadu. Imena koja ste maločas spomenuli to potvrđuje...Taha el-Ulvani, Zeki el-Bedevi, Fethi Osman...sve su to ličnosti čija je misaono sazrijevanje nastalo na istoku, pa čak i Evropsko vijeće za fetve koje je osnovano s ovim ciljem a kojim predsjedava egipćanin šejh Jusuf el-Qaradavi, te libanac šejh Fejsal el-Mevlevi i ostala većina članova tog vijeća su ulema sa istoka. Radi toga ja pitam da li će se uskoro izgraditi zapadno islamsko misaono tijelo kojeg sačinjavaju pisci, mislioci i islamski pravnici koji žive na zapadu.
Odgovor: Smatram da je ispravno to što ste rekli, ali vas podsjećam da su ove spomenute ličnosti dosta obuzete Zapadom u svojoj idejnoj izgradnji prilikom svog boravka i ophodnje sa Zapadom. Uticaj Zapada na njihova misaona djela je velik i koristan.
Islam i budućnost
Pitanje: Kako vidite budućnost zapadnih muslimana nakon ove krize 11. septembra?
Odgovor: Nemože se odgovoriti na ovo pitanje bez pravljenja razlike između dvije vrste ljudi na zapadu. Postoje ateisti na čiji život nemože da utiče crkva niti oni dolaze u nju. Isto tako postoje ljudi koji su veliki vjernici koji posjećuju crkve. Tako je Amerika poznata kao vjerska država u kojoj neko ko ne ide u crkvu ne može postati predsjednik te države. Dok je u Evropi stanje potpuno suprotno gdje su ljudi jako slabi sa vjerom. Tako npr. njemački kancelar sebe smatra ateistom i to jasno izjavljuje. Radi svega ovoga islam treba da pazi kako se odnosi prema naspram ove dvije skupine.
Drugi dio odgovora na ovo pitanje je ko je ta muslimanska većina u Evropi? U Njemačkoj su to turci, u Francuskoj braća iz Sjeverne Afrike, dok većinski muslimanski narod u Velikoj Britaniji čine pakistanci i indijci. Svi ovi iseljenici su došli iz različitih razloga. Tako su turci došli iz čisto ekonomskih razloga i ne postoji prepreka da se vrate u svoju domovinu jer nisu politički azilanti. Dok u Francuskoj nalazimo da su iseljenici iz Sjeverne Afrike došli iz političkih razloga. Uprkos razlikama od domaćeg stanovništva oni su se utopili u sredine u kojima žive iako ima slučajeva da pojedinci ne poznaju jezik države u kojoj su se odavno stacionirali kao što je slučaj turaka u Njemačkoj.
Nadovezujući se na sve ovo želio bih da kažem da razlika između muslimanskih manjina na zapadu ide u korist američkih muslimana u odnosu na evropske muslimane koji su došli većinom iz ekonomskih razloga, pri čemu nisu bili dovoljno obrazovani ili radno sposobni. Većina američkih muslimana su studenti koji su se vremenom preobratili u život i postali ugledni liječnici i inžinjeri, zauzevši pri tome visoke položaje. Za pojedine amerikance riječ „musliman“ bi se vezala sa milionerom, aludirajući na veliko bogastvo tih ljudi. Jako je lijepa činjenica da je recimo u Washingtonu, New Yorku ili drugim gradovima svaki peti ljekar musliman.
------------------